недеља, 8. фебруар 2015.

Vintage light

Nedavno sam oslikala nov luster. Kupila sam ga sa svojom prijateljicom nešto pre Nove Godine u Green Centru u Nišu. Skoro mesec dana sam ga posmatrala i razmišljala kako da ga završim. Ukrasi na njemu su listovi akantusa, a sam luster evocira na neke minule epohe. 


Kada se bavite oslikavanjem stakla akrilnim bojama za staklo i kontur pastama, ubrzo uočite koje su prednosti, a koje mane ovoj tehnici. 
Ne preporučujem da pokušavate imitiranje Tiffany tehnike, jer zbog toga radovi budu pretrpani, preopterećeni i izgledom prevazilaze najgori kič.

Za ovakav poduhvat ja volim da se oslonim i pozovem u pomoć velikane dekorativne umetnosti.
Za svaki rad pre svega pripremim skicu.






Sa bojama sam samouverena, mada preporučujem da izbor napravite pre slikanja i obeležite boje na skici. Trudite se da budete jednostavni, manje boja je uglavnom bolji izbor nego vatromet boja.







Dolaze mi tako trenutci kada se zapitam zašto ovako lepu stvar nema ko da kupi u mom gradu. I onda zaključim da je ovakvom lusteru mesto na tremu neke velike kuće, okačen u velikoj bašti na drvetu iznad stola i shvatim da većina ljudi koje poznajem žive u malim stanovima u velikim soliterima, zgradama, a da su prostrane kuće sa baštama u Nišu odavno već napuštene, zarasle, polusrušene. 



I baš postanem tužna.





Нема коментара:

Постави коментар