недеља, 15. јун 2014.

little tikes cozy coushe

12. juna tik pred petak trinaesti, kupili smo little tikes cozy coushe, po višoj ceni nego li ostatak bogatog, dekadentnog zapadnog sveta. Američka robna marka je na našu radost proizvedena u Poljskoj. Od strane prodavca dobili smo i redovni popust od 1% na prvu kupovinu iznad 5000din. Moj muž, junak mnogih mojih pripovedaka sa bloga je herojskog srca raspakovao kutiju, uključio youtube sa detaljnim uputsvom za montiranje i uz štampano uputsvo krenuo je u posao, a ja sam uredno fotografisala u etapama.


Uz popust od 1% klub kartice cena od 8999din je pala na 8909,9din što je 104,59$ što je zapravo DUPLO skuplje!!! od originalne cene od 55$

понедељак, 9. јун 2014.

Siromašni plaćaju skuplje

Posle dužeg vremena, evo moje nove priče, ona nije kraftičarska, ona je onako, iz duše. Oni koji me poznaju znaju da sam mama jednogodišnjaka, da ja sama imam 38 godina i da sam diplomirani inženjer arhitekture bez stalnog radnog odnosa i bez aspiracija da ga dobijem u državnom preduzeću. Oni koji me poznaju znaju i da sam bila u UK i da sam živela u Kaliforniji, ali da sam se eto kao po preporuci pesme Get Back The Beatles-a vratila tu odakle sam. Neki se rode bogati, a neki siromašni. Ona serija iz 80-ih nas je naučila da "I bogati plaču". Neki se rode u bogatom društvu, bogatoj državi koja je divna prema svom narodu dok tiraniše ostatak sveta, a neko se rodi u siromašnom društvu, siromašnoj državi koja satire svoj narod, a prema drugima nema svoj stav jer nema čime da ga postigne. Postoje verovatno i nijanse, ono kao "50 nijansi sive"...
Vi znate u kakoj ja državi živim i u kakvom društvu. Umetnost je plivati i po neki svoj san koji zavisi od materijalnih dobara ostvariti. Umetnost je živeti i uživati u ovim uslovima koji srećom nisu kao u "Slam Dog Millionaire" 


MOMA je muzej umetnostu u San Dijegu, njemu dugujem ovu lepu fotografiju umetničke instalacije, koja nam poručuje da: "Loši ljudi plaćaju skuplje".

недеља, 13. април 2014.

U susret prvom rođendanu

Moje mladunče, mamino mezimče uskoro puni godinu dana. Mama kraftičarka je odlučila da će dekorisanje da preuzme u svoje ruke. Kako sam stara i prosta žena, ja vam ne umem sa tim pinterestima i instgramima. Ova priča će biti kratka i puna tuđih fotografija koje me inspirišu na ovaj poduhvat. A neki od narednih postova biće detaljan put koji sam prešla da dobijem ono što sam želela ili pokušaj toga što sam želela.


уторак, 8. април 2014.

Kako sam upoznala Brankicu Paunković i napravila joj stolicu

Imam dva profila na fejsbuku, jedan privatni, drugi poslovni. Na ovom "poslovnom" sam imala međ "prijateljima" lokalnog fotografa šibadžiju. Fotografiju u studentskom indeksu mi je svojevremeno on izradio, a inače je čuven po fotografijama svadbi. Jedan dan, taj foto šibadžija izbaci na zid fotografiju nekog ženskog tinejdž krmeta, s istrten trtični deo u perspektivi koja samo zagorelima ima seksualnu konotaciju, a ostalom svetu para oči sa istaknutom pozadinom veličine gorenje frižidera. Lajkuje je rodbina; "Ti si prava lepotica"... Vidim, kao što vidim i ORPAK-ove uginule štence i mačići, zgrozim se i teram dalje, ali me privuče komentar ispod takve neukusne fotografije izvesne Brankice. Brankica sela i kulturno se nakršila šibadžiji. Šibadžija joj drsko odgovara u stilu "Ću te bijem ako ti se ne sviđa". I ja toj Brankici pošaljem friend request i tako je sve počelo.
Onda sam otvorila radnju Oblačić kod Seše u lokal u Bananetovu zgradu sa bazen u podrum od teretane. Izrazito trudna počela sam da radim u radnji. Brankica mi je bila PRVA mušterija. Kupila je novogišnji venčić. Onda smo naizmence bile mušterije jedna drugoj. Fotografiju blogerskog profila dugujem Brankici, kao i predivne novogodišnje fotografije mog mladunčeta.
Danas sam ja Brankici uradila stolicu, ali kako!?
Brankica je izašla sa zahtevom za izvesni model stolice koji se proizvodio sredinom 70ih "Cottage" stil. Uzduž i popreko pretražim ponude po Kupindu, ali ne nađem ništa. Uposlim muža i svekrvu da pretresu buvljak, ali ništa. Jedan komšija Ljubiša što pravi fuš nameštaj (kupili smo bračni krevet od njega) turio u izlog baš takvu što Brakica htela i ofarbao je u ljubičasto (da mu se slaže uz ime) i tresne cenu od 3300. Ali, ipak moja svekrva, pronađe drugačiju stolicu iz istog perioda. Pošaljem fotku Brankici stolice, ona se složi da otpočnem sa radom.